Način na koji se povezujemo s drugim ljudima u ljubavnim, prijateljskim ili obiteljskim odnosima često nije slučajan.

Emocije i razvoj govora kod djece usko su povezani. Dijete koje se osjeća sigurno, prihvaćeno i emocionalno podržano lakše istražuje, komunicira i razvija jezičke vještine.

Ljudi koji stalno stavljaju druge ispred sebe često ne rade to zato što ne znaju šta žele, nego zato što su vrlo rano naučili da je njihova vrijednost povezana s time koliko su dostupni, korisni i prilagodljivi.

Ne pate svi ljudi od “velikih” dijagnoza. Ali mnogi svakodnevno žive s emocionalnim stanjima koja su tiha, neupadljiva i često zanemarena.

Granice nisu kazna niti manje ljubavi, već smjernica za dijete koje će mu dati osjećaj sigurnosti, predvidljivosti i razumijevanja svijeta oko njega.

Prokrastinacija nije samo loša navika, već složen psihološki obrazac ponašanja. Iako većina ljudi zna da bi određeni zadatak trebalo obaviti, unutrašnji otpor često prevlada.

Živimo u vremenu kada se roditelji svakodnevno bore između posla, obaveza, zahtjeva, očekivanja i umora. U toku jednog dana promijeni se niz aktivnosti i uloga od kojih svaka zahtjeva posebnu pažnju i temeljit pristup.

U svakodnevnom životu često čujemo rečenicu: „Pričekat ću da se osjećam spremno.“ Ali, psihologija jasno pokazuje da je taj osjećaj na koji se mnogi oslanjaju zapravo vrlo varljiv."

U psihoterapijskoj praksi često čujem rečenicu: "Jednostavno nemam samopouzdanja", i obično odmah nakon toga slijedi pitanje: "Kako da ga izgradim?"